Pripremanje, pokušaj i dovršenje kod kaznenih djela koja uključuju složenu kriminalnu aktivnost

Ključne riječi: pripremanje; pokušaj; dovršeno kazneno djelo; složeno kazneno djelo; produljeno kazneno djelo; trajno kazneno djelo; radnja izvršenja.

1. Trenutak dovršenja određuju obilježja kaznenog djela

Kod složene kriminalne aktivnosti središnje je pitanje koje ponašanje zakon objedinjuje u jedno djelo i kada su ostvarena sva njegova obilježja. Broj fizičkih radnji, trajanje plana i veličina konačno željene koristi ne daju samostalan odgovor. Polazište mora biti konkretna zakonska konstrukcija. ^[1]

Pripremanje, pokušaj i dovršenje opisuju različite stadije, a ne stupnjeve praktične odlučnosti. Čvrst kriminalni plan ne pretvara pripremne radnje u pokušaj. Obrnuto, nepostizanje konačnog praktičnog cilja ne znači da je djelo nedovršeno ako su zakonska obilježja već ostvarena.

Članak zastupa da se stadij mora odrediti nakon, a ne prije razjašnjenja jedinstva djela. Složena djela, alternativno formulirana djela, produljena i trajna djela imaju različite strukture. Primjena jedne opće formule na sve daje pogrešne kvalifikacije.

2. Pripremanje i početak radnje izvršenja

Članak 17. Kaznenog zakona povezuje pripremanje sa stvaranjem uvjeta za namjeravano djelo prije početka izvršenja. Kažnjivo je samo u izričito propisanim slučajevima. Pribavljanje sredstava, odabir cilja ili usklađivanje budućeg ponašanja treba procijeniti prema konkretnom djelu i dokazanoj namjeri. ^[1]

Granica prema pokušaju prelazi se početkom radnje izvršenja. Vremenska i prostorna blizina važne su, ali ne zamjenjuju taj pravni kriterij. Nije svaka radnja neposredno prije djela već njegov dio; niti svaki tehnički pripremni pokret ostaje izvan pokušaja kada je sadržajno zakonski napad započeo.

U složenom slijedu tužiteljstvo mora točno utvrditi radnju koja označuje početak izvršenja. Opća tvrdnja da je počinitelj „počeo provoditi plan” nije dovoljna bez veze s konkretnim glagolom radnje i ostalim obilježjima djela.

Nekažnjivost pripremanja jednog djela ne isključuje odgovornost za drugo već dovršeno tijekom pripremanja. Primjerice, nezakonito posjedovanje predmeta koje je zakonom samostalno kriminalizirano ne gubi taj karakter zato što je namijenjen budućem napadu. Stjecaj i moguću apsorpciju treba ispitati u svakom slučaju.

3. Nedovršeni i dovršeni pokušaji

Kod pokušaja izvršenje je započelo, ali cijelo djelo nije ostvareno: radnja izvršenja nije završena ili je završena bez namjeravanih društveno opasnih posljedica. Razlika nedovršenog i dovršenog pokušaja odnosi se na konkretan plan i objektivno izvršeno, bez dopuštanja da počiniteljeve želje zamijene zakonska obilježja. ^[1]

Pokušaj pretpostavlja izravnu namjeru prema djelu čije je izvršenje započelo. Nehaju nedostaje svjesna usmjerenost prema kriminalnoj posljedici koja bi opravdala taj stadij. Kod djela s dodatnom težom posljedicom zahtijevan odnos prema njoj treba ispitati zasebno; ona ne postaje automatski predmet pokušaja samo zato što je glavno ponašanje namjerno. ^[1]

Dovršeni pokušaj nije dovršeno djelo. Počinitelj je mogao učiniti sve što plan zahtijeva, ali izostanak zakonom potrebne posljedice zadržava relevantnost članka 18. Obrnuto, daljnje radnje mogle su biti planirane iako su prve već dovršile zasebno samostalno djelo.

4. Složeno kazneno djelo i raspodjela radnji

Kod složenih djela zakon povezuje elemente koji bi u drugom okviru mogli dobiti samostalnu kaznenopravnu procjenu. Razbojništvo pokazuje funkcionalnu vezu prisile i oduzimanja. Započinjanje nasilja radi oduzimanja, uz dokazanu odgovarajuću namjeru, može ponašanje staviti u stadij pokušaja prije oduzimanja imovine. ^[1]

Slijed se ne može preokrenuti naknadnim uvidom. Ako je početno nasilje bilo iz drugog razloga, a odluka prisvajanja nastala kasnije, treba utvrditi stvarno ostvarenje složenog djela. Isto mjesto i kratak razmak ne zamjenjuju funkcionalnu i subjektivnu vezu.

Kod sudioništva raspodjela izvršnih radnji među više osoba ne isključuje jedinstvo kada su ispunjeni uvjeti supočiniteljstva. No stadij i opseg odgovornosti svake osobe ne mogu se odrediti bez ispitivanja sudjelovanja i namjere. Sama prisutnost u zajedničkom slijedu ne stvara supočiniteljstvo. ^[1]

Kada je jedna sastavnica dovršena, a složeno djelo ostaje pokušaj, treba ispitati pravila preklapanja djela. Ista se ozljeda ne može automatski kažnjavati dvaput, ali se samostalno nanesena dodatna šteta ne smije apsorbirati bez zakonske osnove.

5. Alternativni oblici izvršenja ne razvijaju se jednako

Kada odredba sadržava više alternativnih radnji izvršenja, svaki oblik ima vlastitu točku dovršenja. Neuspjeh jednog ne znači nužno nedovršenost drugog. Analiza „davanja” zato se ne može mehanički primijeniti na „nuđenje” ili „obećavanje” kada ih zakon zasebno uređuje. ^[1]

U presudi br. 152 od 2. lipnja 2017. u kaznenom predmetu br. 325/2017 Vrhovni kasacijski sud ispitao je konkretan oblik davanja mita: novčanica je postavljena u policijsko vozilo, ali je policajci nisu prihvatili. Sud je utvrdio dovršeni pokušaj optuženog davanja. To ne uspostavlja pravilo da je svaka odbijena koruptivna ponuda samo pokušaj; važan je točan optuženi oblik. ^[2]

Postupovna specifikacija presudna je. Pravna procjena ne može slobodno prelaziti među oblicima ako bitno mijenja činjeničnu optužbu i optuženiku oduzima obranu. Promjenu kvalifikacije istih činjenica treba razlikovati od uvođenja nove činjenične tvrdnje. ^[3]

6. Kaznena djela koja pomiču kaznenopravnu zaštitu unaprijed

Zakonodavac ponekad samostalno kriminalizira ponašanje koje praktično priprema buduća djela. Osnivanje ili vođenje kriminalne strukture tada se ocjenjuje prema vlastitom djelu, bez nužnosti ostvarenja svih planiranih naknadnih djela. To nije kažnjavanje „pokušaja budućeg cilja”, nego primjena zasebne zakonske zabrane. ^[1]

Teorijski naziv „krnje kazneno djelo” objašnjava zakonodavnu tehniku. Ne dopušta zanemarivanje obilježja konkretne odredbe. Komunikacija više osoba nije dovoljna samo zato što bi jednom mogla prethoditi djelu; treba dokazati konkretne zakonske značajke samostalnog djela.

Ako se planirani napadi kasnije provedu, odnosi djela rješavaju se mjerodavnim pravilima. Nijedna tvrdnja nije općenito točna: ni da ranije kriminalizirano ponašanje uvijek apsorbira kasnije ni da svaka veza nužno stvara zasebno kažnjavanje bez ispitivanja preklapanja djela.

7. Produljeno kazneno djelo i mješoviti stadiji

Kod produljenog djela pojedinačne radnje moraju ispuniti članak 26. Neke mogu biti dovršene, a druge pokušaji. Zakon to posebno uređuje: važna je aktivnost kao cjelina, a kažnjavanje za pokušaj propisano je kada dovršene radnje bitno ne utječu na ukupni kriminalni karakter. ^[1]

Formula „jedna dovršena radnja dovršava sve” zato nije dovoljna. Relativnu važnost dovršenog dijela treba ocijeniti prema predmetu, opsegu, posljedicama i prirodi aktivnosti. Ni namjeravane posljedice nedovršenih radnji ne smiju se prikazati kao stvarno nastala imovinska šteta.

U hipotetskom primjeru jednog malog dovršenog napada i više znatno većih nedovršenih radnji prvo je pitanje postoji li uopće jedinstvo prema članku 26. Tek potom primjenjuje se posebna procjena iz stavka 5. Bez dokazanog jedinstva svako djelo zadržava vlastiti stadij i razmatra se prema pravilima stjecaja.

8. Trajna kaznena djela i sustavno provođena aktivnost

Dovršenje treba razlikovati od prestanka djela. Kada se održava protupravno stanje, primjerice kriminalizirano posjedovanje, obilježja mogu već biti ostvarena dok se ponašanje nastavlja. Naknadni prestanak ne pretvara ga ponovno u pokušaj. Važni su konkretno djelo i eventualno posebno oslobođenje od kazne. ^[1]

Kod djela koja zahtijevaju sustavno ponašanje ili djelatnost kao zanimanje, broj radnji ne smije se određivati općim pravilom za sva djela. Sadržaj relevantnog obilježja proizlazi iz konkretne odredbe i njezina mjerodavnog tumačenja. Jedna radnja i namjera ponavljanja jednom ne dokazuju automatski cijelo složeno djelo.

Pokušaj u takvim konstrukcijama zahtijeva osobito pažljivo ispitivanje: je li započelo izvršenje zakonski opisanog djela ili postoji samo jedna pretpostavka buduće kriminalne aktivnosti? Nije opravdano ni opće dopuštanje ni opće isključenje pokušaja samo zbog naziva „složeno djelo”.

9. Odustanak, kažnjavanje i dokazni redoslijed

Dragovoljni odustanak procjenjuje se prema stvarno dosegnutom stadiju. Kod dovršenog pokušaja samo prestanak djelovanja nije dovoljan: počinitelj mora svojom voljom spriječiti relevantne posljedice. Nakon dovršenja naknadno otklanjanje posljedica općenito se procjenjuje prema mjerodavnim posebnim odredbama i pravilima odmjeravanja kazne, a ne povratkom na članak 18. stavak 3. ^[1]

Članak 18. stavak 2. ne propisuje automatsko prepolovljenje kazne. Kod pokušaja razmatraju se stupanj ostvarenja namjere i razlozi nedovršenja unutar propisanog pravnog okvira. Daljnje ublažavanje zahtijeva vlastite zakonske uvjete. ^[1]

Pouzdan praktičan redoslijed individualizira činjenice i namjeru, utvrđuje zakonsku strukturu jednog ili više djela, određuje početak izvršenja i dovršenje te potom rješava odustanak, preklapanje djela i kažnjavanje. Nepotpuno dokazivanje posljedice ne može se prevladati proizvoljnim širenjem pojma pokušaja. ^[3]

Složena kriminalna aktivnost zahtijeva precizniju, a ne slobodniju kvalifikaciju. Stadij je pravni zaključak iz dokazanih činjenica i konkretnog djela. Ne slijedi iz općeg dojma o blizini praktičnog uspjeha počinitelja.

Ovaj članak općenito razmatra pravnu teoriju i praksu. Konkretan predmet zahtijeva razmatranje prava mjerodavnog u relevantno vrijeme i članka 2. Kaznenog zakona. Hipotetski primjeri služe samo pravnoj analizi i ne opisuju stvarne predmete.